Orkestar i hor Nade

„Nade obrazovanih jače su od bogatstva neukih.“ – Demokrit

U misiji da mladima u Srbiji omogućimo kvalitetno muzičko obrazovanje, koje će im pomoći da kroz život koračaju radosno, hrabro, uporno i sigurno, aktivno stvarajući svoju budućnost, sistem ansambala koji se formiraju na lokalnom, regionalnom i nacionalnom nivou nazvali smo Orkestri i horovi nade.

Muzika nade je program društvene promene koji podstiče mlade da kroz grupno muziciranje u okviru sistema orkestara i horova razvijaju osobine i veštine koje će im omogućiti da postanu saosećajni i proaktivni članovi društva, koji doprinose razvoju svoje zajednice i kulture. Inspirisani lepotom muzike i osnaženi sopstvenim različitostima članovi orkestara i horova, usavršavajući svoje muzičke veštine, uče da je put do vrha daleko lakši, brži i zabavniji ukoliko se oslanjaju jedni na druge, vođeni zajedničkim vrednostima i ciljevima. Principi, vrednosti i ciljevi inovativnog modela El Sistema utkani su u naš program “Muzika nade” i predstavljaju stubove svih naših aktivnosti.

  1. Društvena promena: glavni je i krajnji cilj, koji se ostvaruje uzajamnim delovanjem pojedinca i njegove uže i šire okoline. U ovom procesu učestvuju deca, njihovi roditelji, nastavnici i šira zajednica, dok dete, napredujući u svojim muzičkim veštinama, postepeno širi krug uticaja i razvija svoj identitet, odnosno svest o sebi kao pripadniku zajednice.
  2. Pristupačnost: svi programi Muzika nade su besplatni i teže da uključe što više dece, što mlađeg uzrasta, na što duže vreme. Ovaj program posebno je fokusiran na uključivanje dece iz osetljivih grupa, pružajući na taj način mogućnost svima da kroz lepotu muzike spoznaju lepotu života.
  3. Rad kroz sisteme orkestara i horova: poštujući i pridržavajući se vrednostima programa, orkestar postaje model društva gde se rivalstvo zamenjuje zajedničkim stremljenjima, radom i međusobnom podrškom, kao sredstvima postizanja zajedničkih ciljeva. Članovi orkestara i horova ne preuzimaju odgovornost samo za lični rast i usavršavanje, već i za napredak čitave grupe. Svi oni su u isto vreme i učitelji i učenici, paralelno razvijajući na taj način muzičke, emocionalne i socijalne veštine kroz predan rad, empatiju i osećaj odgovornosti prema drugima.
  4. Učestalost: rad u okviru programa Muzika nade nije naporan niti zasnovan na strogoj disciplini, već na rezultatima koji se postižu kroz iskustvo „zanosa“ („flow“), odnosno kada postoji savršen balans između uloženog truda, težine zadatka i ličnih mogućnosti i afiniteta učenika. Kroz ovakav pristup neguje se i jača prirodna unutrašnja motivacija, koja pokreće želju za uspehom, radnu etiku, požrtvovanost i posvećenost – vredosti koje imaju moć da vremenom promene živote mnoge dece nabolje. Ansambli se sastaju više puta nedeljno da bi se izbegao pritisak i obezbedilo kontinuirano napredovanje svih članova. Posebno važan deo razvoja predstavljaju i česti nastupi, kroz koje deca dobijaju izuzetno vredno praktično iskustvo, kao i mogućnost da se njihov rad prikaže i vrednuje.
  5. Povezanost: svi centri su povezani u jedinstvenu mrežu s ciljem da se polaznicima omogući konstantno usavršavanje kroz postavljanje sve viših ciljeva i nova dragocena iskustva koja se stiču napredovanjem kroz sistem orkestara i horova. Učenici se, u skladu sa sopstvenim afinitetima i sposobnostima, kreću od početničkih ansambala do nacionalnih i internacionalnih orkestra, šireći na taj način svoje delovanje kao pojedinca na društvo. Kroz raznovrsne aktivnosti centara ostvaruje se i povezanost sa zajednicom u kojoj taj centar deluje. Uključivanjem roditelja, volontera, donatora i interakcijom s lokalnom publikom tokom čestih nastupa pruža se preko potrebna podrška mladim muzičarima i ostvaruje osećaj zajedništva i kulturni rast.