Aleksandar Sale Radulović, perkusionista Beogradske filharmonije i profesor perkusionističkog programa „Muzika nade“ u OŠ „Brako Pešić“ odgovorio je na nekoliko kratkih pitanja o svom radu sa decom u riziku, njihovim snovima i potrebama, ali i zahtevnoj i odgovornoj ulozi nastavnika-umetnika kao njihovog uzora, motivatora i oslonca u borbi za samostalost, bolju i pravediju budućnost i muziku.
1. Kao umetnik izvodjač, koliko ti je značajan pedagoški rad, naročito onaj koji se odnosi na decu sa društvenih margina?
Rad sa decom sa društvenih margina je vrlo delikatan, odgovoran, pun izazova i za mene vrlo značajan, jer imam priliku da toj divnoj deci pomognem da se osećaju društveno prihvaćenije i samopouzdanije kada smo na časovima.
2. Kakav je osećaj saznati da su deca kojoj pokušavaš da preneseš svu lepotu muzike, sveta i života uopšte, ponekad i gladna?Prvo, neshvatljivo mi je da u 21. veku uopšte pominjemo tu reč-glad. A kada shvatim da je to realnost prožme me osećaj odgovornosti, jer kada bi svako od nas kao pojedinac učinio po malo, ono što je u njegovoj moći, kao grupa mogli bismo pokrenuti značajnije promene.U trenutku kada se iz domaćinstava, restorana, kisoka brze hrane, prodavnica, baca ogroma količina hrane, mi pričamo o jednoj grupi dece koja gladna prati astavu. Strašno je to što nisu oni jedini, ali žalosno je što ne postoji kolektivna svest i odgovornost.Eto, mi se borimo i pokušavamo da probudimo ljude da razmišljaju i o drugima. Moje dvorište zavisi i od dvorišta pored mene.
3. Da li nekada razmišljaš o tome kako kao umetnik i gradjanin, možes da doprineseš rešenju problema siromaštva i gladi svojih učenika?
Da, naravno. Ja lično mogu da pomognem tako što ću im obezbediti užinu na našem času, ali da li je to rešenje za njih? Nije.  Akcije koje sprovodimo su deo rešenja, ali na žalost, ne dugoročno. Velika borba je pred nama, jer trebamo svi da se osvestimo, da tu negde blizu nas, žive neka talentovana i radna deca koja nemaju ono što je osnovno: voda,kanalizacija,hrana.Ja kao umetnik mogu da budem transparentniji u svom delovanju, jer mi koji smo u fokusu najbolje širimo poruke, a siguran sam da ima ko i da ih čuje.4. Prema tvom mišljenju, koji je najefikasniji način da se ovoj deci pomogne? Na koji način im muzika pomaže na njihovom životnom putu?
Najefikasniji način je da se uključi cela zajednica u rešavanje ovog problema, jer jedino tako vidim šansu da se trajno popravi situacija naše divne i talentovane dece. A muzika je svakako nešto najlepše što im se dešava. Zamislite da možete više dana u nedelji makar na sat vremena da zaboravite na sve loše stvari i probleme. Upravo to mi sa njima uspevamo i to je poenta muzike, da nas izmesti iz realnosti i da crpimo energiju iz našeg izmišljenog, boljeg sveta i doijemo sagu da kreiramo jedan drugačiji.
Ova naša deca zaslužuju istu polaznu tačkui  mogućnosti kao i sva ostala deca. Zato je važno da ljudi znaju da ti klinci dolaze  na moje časove po kiši, snegu, vetru uvek uz osmeh i orni za rad… ali često gladni.

Budite deo nade i podržite Saletove mlade perkusioniste da nastave da vredno vežbaju i izbore se za svoje bolje sutra. Priključite se akciji: